Autizam se danas definira kao organski razvojni defekt mozga koji se očituje teškoćama u društvenim interakcijama i komunikaciji te neuobičajenim ponašanjem. Svjetska je znanost, zahvaljujući pronalascima s područja genetike, neurologije i drugih znanosti mnogo toga spoznala o faktorima povezanim s autizmom, ali još nije u potpunosti razjasnila zbog čega nastaje navedeni spektar poremećaja.

Prema epidemiološkim istraživanjima na 10.000 živorođene djece rađa se od 3,3 do 16,0 djece sa autizmom. Ali ove stope mogu se povećati na raspon koji se procjenjuje između 30 i 63 na 10 000 kada su uključeni svi oblici poremećaja iz autističnog spektra. Autistične osobe imaju teškoće u komunikaciji i socijalnim odnosima, te se opiru svakoj promjeni navika. Njihovo ponašanje obilježava nezainteresiranost za druge, mehaničko ponavljanje pojedinih pokreta ili radnji, te neuobičajeno vezivanje za neki predmet. Neka autistična djeca pokazuju iznimne motorne, matematičke i druge vještine. Osobe s autističnim poremećajem imaju niz životnih teškoća.

Dijagnoza autizma se teško daje zbog čega su bitni multidisciplinarni timovi. Radi se o timu od mnoštva ljekarskih struka koji obrađuje dijete, pregleda ga i u kratkom vremenu može roditelju reći što se događa, na kojem je stepenu dijete i koji je nivo podrške potreban za dalje korake.