Hemofilija je rijetka bolest i nasljedni je poremećaj zgrušavanja krvi. U krvi osoba s hemofilijom nedostaju proteini koji kontroliraju sustav zgrušavanja (faktor zgrušavanja VIII ili IX), a njihov nedostatak dovodi do krvarenja.
Obolijevaju samo muške osobe koje se rađaju s tim poremećajem, dok su žene (pre)nositeljice gena. Iznimno rijetko mogu oboljeti i žene, tj. samo ako njihov otac ima hemofiliju, a istodobno je i majka nositeljica hemofilije. Stoga, s aspekta učestalosti u općoj populaciji, od hemofilije oboli jedan dječak na otprilike 10.000 novorođenčadi. Ona se, dakle, nasljeđuje genetski i ne može ju se dobiti poput zaraznih bolesti.
Postoje dva tipa hemofilije:
češći tip hemofilije A (osoba nema dovoljno faktora zgrušavanja VIII)
rjeđi tip hemofilije B (nedostatak faktora za zgrušavanje IX).
Nadalje, s aspekta težine bolesti, postoje tri stupnja hemofilije:
teški oblik (razina faktora u krvi ispod 1%)
umjereni (razina faktora 1-5%)
blagi oblik (više od 5 % faktora u krvi)
Teški oblik karakteriziraju čak i česta spontana krvarenja, dok je kod blagog oblika uobičajeno da oboljeli kod povreda imaju produžena krvarenja.
Nažalost, kod teških oblika, a koji se zapravo i najčešće dijagnosticiraju, spontana krvarenja (unutarnja i vanjska) mogu se dogoditi bilo kada i bilo gdje, iz potpuno nejasnih razloga, a ukoliko su to krvarenja u zglobove ona mogu teško oštetiti zglob i izazvati trajnu invalidnost. Zbog toga, neadekvatno liječene odrasle osobe s hemofilijom ne mogu normalno obavljati svoje poslove te su nerijetko i socijalno i financijski ugrožene jer ne mogu zarađivati za svoju egzistenciju. No, to se danas, u razvijenijim zemljama, ipak značajno promijenilo jer se kod djece preporuča i provodi profilaktičko uzimanje nadomjesne terapije kako bi se održavala koncentracija faktora u krvi i time, što je više moguće, izbjegla krvarenja.
Redovita tjelesna aktivnost jača mišiće i zaštićuje zglobove, što smanjuje rizik spontanih krvarenja. Aktivnosti koje se preporučuju djeci s hemofilijom jesu plivanje, vožnja biciklom, šetanje, trčanje, tenis, plesanje, jedrenje, kuglanje. Većina stručnjaka preporuča izbjegavanje kontaktnih sportova zbog rizika ozljede glave ili trbušnih organa.
