Autistične osobe imaju teškoće u komunikaciji i socijalnim odnosima, te se opiru svakoj promjeni navika. Njihovo ponašanje obilježava nezainteresiranost za druge, mehaničko ponavljanje pojedinih pokreta ili radnji, te neuobičajeno vezivanje za neki predmet. Neka autistična djeca pokazuju iznimne motorne, matematičke i druge vještine. Osobe s autističnim poremećajem imaju niz životnih teškoća.
Primjereni edukacijski pristupi pružani tijekom cijelog života, podrška obiteljima i stručnjacima koji su uključeni u tretman, te pružanje odgovarajućih usluga i pomoći u okviru zajednice uz poticanje pozitivnog stava u društvu mogu poboljšati kvalitetu i dostojanstveniji stil života ovih osoba. Autistični poremećaj obuhvaća: autizam Kannerovog tipa, razvojne psihoze, atipični autizam, Rettov sindrom i druge sveobuhvatne poremećaje.
Kod većine autista postoje nepravilnosti u četiri velika organska sustava: živčani, imunološki, endokrini i probavni sustav.
Dijagnoza autizma se teško daje zbog čega su bitni multidisciplinarni timovi. Radi se o timu od mnoštva liječničkih struka koji obrađuje dijete, pregleda ga i u kratkom vremenu može roditelju reći što se događa, na kojem je stupnju dijete i koja je razina podrške potrebna za dalje korake.
