16. septembar obilježava se Međunarodni dan zaštite ozonskog omotača je. Riječ je o važnom datumu u zaštiti okoliša našeg planeta.

Na ovaj dan je 1987. godine, u Montrealu, potpisan međunarodni protokol o materijama koje oštećuju ozonski omotač. Stoga su Ujedinjeni narodi 1994. godine donijeli odluku da se 16. septembar širom planete obilježava kao Međunarodni dan zaštite ozonskog omotača. Tim su se sporazumom zemlje potpisnice, kojih je danas 193, obavezale na preduzimanju mjera radi ukidanja potrošnje za ozon štetnih materija.

Svjedoci smo sve goreg stanja i sve većih oscilacija u vremenu, od ekstra vrućina do ekstra hladnoće. Prijelaz između godišnjih doba je izgubio svaki smisao, a čini se da nas ništa bolje ne očekuje u budućnosti.

ŠTA SU TO OZON I OZONSKI OMOTAČ?

Do Zemljine površine dopire samo manji (potrebni) dio od ukupnog ultravioletnog zračenja (UVZ) sa Sunca. Glavninu tog opasnog zračenja na putu do Zemlje zaustavlja ozon.

Ozon je plin čije se molekule sastoje od tri atoma kiseonika. Čak 90 % od ukupnog ozona u atmosferi nalazi se u stratosferi, jer vrlo djelotvorno upija UVZ. Zato su gornji dijelovi stratosfere jako zagrijani. Iznad ozonosfere atmosfera je hladnija. Ozon u stratosferi nastaje djelovanjem sunčeve radijacije koja cijepa molekule kisika na dva atoma kiseonika. Kada se tako nastali atom kiseonika spoji s molekulom kiseonika nastaje ozon. Ozon i nestaje djelovanjem sunčeve radijacije. Raspada se na atom kiseonika i molekulu kiseonika. Količina ozona u atmosferi ovisi o ravnoteži proizvodnje i razgradnje.

Standardna debljina ozonskog omotača je oko tri milimetra, ali njegova debljina značajno varira usled postojećih štetnih uticaja.

OŠTEĆENJA OZONA

Naučnici se slažu da su promjene klima u stvari posljedica neodgovornih ljudskih aktivnosti u atmosferi, koje su između ostalog uzrokovale i oštećenje ozonskog omotača. Rashladno-servisni sektor najviše doprinosi oštećenju ozonskog omotača, pošto se serviseri često nesmotreno ponašaju pri radu sa rashladnim uređajima i slobodno ispuštaju freon u atmosferu.

"Ozonska rupa" je prvi put primijećena osamdesetih godina prošlog vijeka, a utvrđeno je da su uzroci njenog nastanka fizičko-hemijski procesi, u kojima atomi hlora i broma iz freona i halona razgrađuju molekule ozona.

Najveća ozonska rupa zabilježena je 17. oktobra 2006. godine iznad Antartika i bila je velika 27,4 kvadratnih kilometara. Nastala je kao kumulativna posljedica ispuštanja freona od prije 15 do 20 godina.

"Ozonskom rupom" se smatra svaka oblast, gdje je očitavanje debljine ozonskog sloja manje od 220 Dobsonovih jedinica. Danas se u nekim područjima mjeri debljina od samo 1,2 Dobsonovih jedinica, što znači da je ozon bukvalno nestao iz tog sloja.

Sva ta međudjelovanja se najkraće mogu nabrojati kao: korištenje i ispuštanje hemikalija u atmosferu, što posljedično uzrokuje globalno zagrijavanje; oštećenje ozonskog omotača i negativan uticaj na klimu Zemlje; štetni utjecaj globalnog zagrijavanja na ozonski omotač.

Bez sistemske kontrole supstance koje oštećuju ozonski omotač stanje bi za pedeset godina, predviđaju naučnici, moglo biti i do deset puta gore od sadašnjega, a razna oboljenja zahvatila bi milione ljudi. Oštećenje ozonskog omotača obuhvatilo bi do 2050. najmanje 50 % površine srednjih širina sjeverne hemisfere i 70 % površine srednjih širina južne hemisfere.

POSLJEDICE

Istanjivanje ozonskog omotača dopušta da više UV zraka dospije na zemljinu površinu.

UV zraci stimulišu produkciju vitamina D u koži, koji jača kosti, ali isto tako izaziva opekotine na koži i povećava rizik od raka kože, pogotovo kod ljudi svetlije puti. Jedan od dosadašnjih zaključaka studije je da svaki procenat istanjivanja ozonskog omotača dovodi do 2 - 3 % povećanja oboljelih od raka kože.

Osim toga, izaziva i oboljenja očiju, čak i pored naočara sa tamnim staklima, i to uglavnom kataraktu i kokošije sljepilo. Smanjuje otpornost na viruse herpesa i oštećuje slezinu.

Povećana UV radijacija zaustavlja fotosintezu kod biljaka čime se smanjuje prinos pšenice.

Planktoni koji su konstantno izlagani UV zracima imali su oštećenu DNA. Biljne i životinjske vrste su manje ili više osetljive na ultravioletne zrake, pa bi povećano UV zračenje moglo da izazove promjene u sistemu vrsta i smanjenje raznolikosti ekosistema.

Smanjenjem svjetske populacije fitoplanktona značajno bi ugrozilo ciklus ugljika, jer oni čuvaju ogromnu količinu ovog elementa u okeanima.

ACT OZONE FRIENDLY - STAY SUN SAFE

"Budi prijatelj ozonu - ostani siguran od sunca!"