Koštano tkivo kroz životni vijek

Osteoporoza je hronična, sistematska, progresivna bolest koštanog sistema, karakteristična smanjenom gustoćom kosti i promjenama mikroarhitekture kosti, što uzrokuje povećanu lomljivost i sklonost prelomina na minimalnu traumu.

Slika 1. Normalna kost                                  Slika 2. Oboljela kost

Osteoporoza je bolest krhkih kostiju sklonih prelomima, što je rezultat gubitka gubitka koštane mase i poremećaja koštane strukture. Za razliku od zdravog koštanog tkiva, ovakve kosti nemogu izdržati djelovanje uobičajenih sila, pa dolazi do tkz, osteoporotskih odnosno netraumatskih preloma.

Osteoporoza je dugotrajna i klinički neprimijetna, sve do razvoja vidljivih i vrlo bolnih komplikacija. To su najprije prelomi, deformiteti, znatno smanjena pokretljivosti i invalidnost. Uz osteoporozu se često pojavljuju i druge prateće bolesti kao osteoartritis koji zahvata i zglobove.

Osteoporoza je bolest impresivnih razmjera koja zahvata gotovo desetinu svjetske populacije. Proporcija oboljelih progresivno raste te se godišnje u svijetu dogodi i dijagnosticira nekoliko miliona preloma.

Zbog velike raširenosti i pojavljivanja u starijoj dobi do nedavno se smatrala prirodnim staračkim procesom. Ova bolest kostiju zaslužuje punu pažnju i odgovarajući pristup, kako u prevenciji tako i u liječenju. Prema novim saznanjima u mnogim se slučajevima može spriječiti njezin nastanak i progresija. Preduvjet za to je izgradnja čvrstih kostiju u mladosti te prevencija slabljenja kostiju tijekom života i starosti.

Pravilna ishrana, odgovarajuća tjelesna aktivnost, redovne vježbe i lijekovi mogu usporiti i zaustaviti pa čak i obrnuti proces gubitka koštane mase, čime se znatno smanjuje rizik od preloma kao krajnji rezultat slabljenja kostiju.

S obzirom na vrlo ozbiljne posljedice, kako za pojedinca tako za društvo u cjelini, prevencija bolesti je jedan od temeljnih zadataka u zbrinjavanju tog raširenog zdravstvenog problema.

Razlikujemo primarni i sekundarni oblik bolesti. Primarna osteoporoza je rezultat je specifičnih procesa, pri čemu je osnovni uzrok bolesti nepoznat, ali se vjeruje da je problem u genetskom ključu tj. naslijeđu. Postmenopauzna i starosna osteoporoza, tipovi su primarne osteoporoze i mogu biti prisutni u iste osobe.

Sekundarna osteoporoza povezana je sa nekim bolestima, hirurškim zahvatima, dugotrajnom imobilizacijom ili dugotrajnom upotrebom lijekova koji ubrzavaju koštanu razgradnju (kortikostroidi, hormonska terapija kod bolesti štitnjače antikonvulzivi, antikoagulansti)

Loši stilovi života i štetne navike odgovorni su za nastanak osteoporoze, kao što su nedovoljan unos kalcijuma i vitamina D, pušenje, konzumiranje alkohola i masne hrane. tokom života pospješuju težinu primarne osteoporoze.

U odrasloj dobi koštana masa se „održava“ i gubici su minimalni ako su zadovoljeni opšti uvjeti. Treba istaknuti kontinuitet unosa kalcija i vitamina D, te rodovnu tjelesnu aktivnost. Važno je takođe, da se za vrijeme trudnoće i dojenja poveća unos kalcija i D vitamina.

Koštano tkivo je neprestano u dinamičkom trošenju i obnavljanju, pa je ravnoteža u razgradnji i stvaranju nove kosti preduvjet za zdravo koštano tkivo. Slabljenje strukture tj. kvalitete kosti, osnovna je odrednica osteoporoze, a posljedica je poremećaja ravnoteže u procesu koštane predgradnje.

Čvrstoća kosti podrazumijeva izdržljivost na djelovanje sile i osnovna je karakteristika tzv. kvalitetne kosti. Koštana masa je ukupna količina količina koštanog tkiva u kosturu te podrazumijeva mineralnu i proteinsku komponentu.

Uloga hormona

Pregradnja kosti regulisana je hormonima i drugim tvarima koje prenose informacije

između pojedinih tipova specijalizovanih  koštanih stanica.

Parathormon (PTH), kojeg luče paratireoidne žlijezde, ključni je hormon u procesu koštane pregradnje, odnosno u regulaciji koncentracije kalcija u krvi. Pri sniženju nivoa kalcija povećava se izlučivanje i aktivnost PTH koji aktivira osteoblaste.

Rezultat je resorpcija kosti i oslobađanje kalcija u krv. Vrlo važna uloga PTH je što aktivira D vitamin, a u određenim okolnostima potiče i izgradnju kosti te se u liječenju osteoporoze koristi i kao anabolik. Osim ovog hormona u regulaciji koštane pregradnje učestvuje i kalcitonin kojeg luči štitnjača, te polni hormoni estrogen i testosteron.

ESTROGENI imaju vrlo važnu ulogu i iznimno povoljan antiresorptivni  te direktan anabolički učinak na koštano tkivo. Djeluje direktno na koštane stanice preko estrogenskih receptora.

Dobro je poznata zaštitna uloga estrogena u očuvanju zdrave kosti kao i nepovoljan učinak rane menopauze, odnoso manjak polnih hormona što uzrokuje progresivno propadanje koštane mase. Važnost testosterona na kost je posredna obzirom na to da se on, pomoću enzima aromataze, pretvara u estrogen.

Hormoni imaju snažan uticaj na kost u razvoju. Učinak polnih hormona izrazito je složen, oni regulišu metabolizam kalcija i proteina te potiču lučenje drugih hormona

(hormona rasta, inzulina).

Osteoporoza kao javnozdravstveni problem

Danas je osteoporoza jedan od najvećih javnozdravstvenih problema u razvijenim zemljama. Razlozi su brojni: prije svega svjetska populacija je sve starija, medicinske nauke sve naprednije što omogućuje duži život, a tehnološke inovacije osiguravaju ranu dijagnostiku osteoporoze.

Osteoporoza i komplikacije koje donosi ova bolest, znatno doprinose bolovanju i umiranju starijih osoba, te rezultiraju velikim socioekonomskim troškovima u liječenju i rehabilitaciji. Osteoporoza zahvaća 8-10% svjetske populacije, s tim da se od ukupnog broja samo mali broj se liječi, a svaka treća žena i svaki deveti muškarac tokom života bivaju izloženi riziku od nastanka osteoporotičnog preloma vrata butne kosti. Prelom butne kosti najteža je posljedica osteoporoze s mogućim smrtnim ishodom (10-24%). Tokom šest mjeseci nakon preloma kuka, svaki šesti bolesnik umire zbog komplikacija, manje od trećine bolesnika vraća se u uobičajeni životni ritam, a četvrtina istih ostaje na dugotrajnoj kućnoj njezi.

Stoga su ciljevi liječenja osteoporoze jasni: usporiti pregradnju kosti, povećati koštanu gustoću, povećati kvalitetu kosti, smanjiti rizik preloma kosti i poboljšati kvalitet života.

U sklopu osnovnog liječenja nastoji se ukloniti faktori rizika i osigurati dovoljan unos elementarnog kalcija (1000-1500mg dnevno) i vitamina D3 (400-800 I.J.)

Lijekovi koji se koriste u prevenciji i liječenju osreoporoze dijele se na one koji inhibiraju koštanu resorpciju (antiresorptivni) i one koji stimuliraju koštanu izgradnju (anabolički)

Kako smanjiti rizik od osteoporoze

Uspješna prevencija počinje u mladosti i traje tokom cijelog života. Nikad nije kasno

promijeniti ustaljene životne navike i primjeniti postupke za očuvanje zdravlja i čvrste i zdrave kosti.

• osigurati potreban unos kalcija hranom (mlijeko, mliječni proizvodi, voće, povrće)
• ne konzumirati brzu hranu i gazirana pića
• bavljenje fizičkim aktivnostima
• ne konzumirati alkohol, kafu i cigarete
• regulisati tjelesnu težinu (mršave osobe su sklone većem riziku od preloma u zreloj dobi)
• žene u menopauzi naročito trebaju pojačati uzimanje kalcija zbog pada koncentracije estrogena
• redovne kontrole kod ljekara i kontrola laboratorijskih parametara

Denziometrija je metoda mjerenja gustoće kosti koja sa preporučuje svim osobama (naročito ženama u menopauzi) iznad 50 god. starosti.

Liječenje osteoporoze je moguće, a terapiju treba provoditi uz obavezni higijensko-dijetetski režim. Lijekovi iz grupe bifosfonata prepisuje ljekar a uzimaju se svaki dan nekoliko sedmica ili mjeseci.